Ljubav je to...

On je Dušan,moj brat od ujaka,mada ga više gledam kao rodjenog. Ima tek napunjenih 20godina. Razlika izmedju nas je 4godine. Nema mladju sestru,pa sam mu ja uvjek bila osoba za maltretiranje. Kad god bih došla kod njega bio bi tu neki drug...Milutin ili Marko. Milutin je uvjek udarao na šalu, mada je i on sav takav... kao iz šale pravljen.:) Znao je uvjek da udijeli neki kompliment. Dok Marko,to je priča za sebe. Svi su čudili kako to da volim Milutina,a 'onog drugog' ne. Jer samo ga ja nisam voljela. Uvjek kad bi on došao ja bih se durila. Ni on mene nije baš volio,podnosio,to mu se moglo zaključiti po faci,ali ni ja nisam skrivala. Mislio je da sam ja slatka,razmažena i uobražena djevojčica.. Meni je tad bilo 10god. Kako sam rasla,tako sam sve rjedje dolazila kod Dušana,više je on 'visio' kod mene. I tako je prošlo neko vrijeme...Medjutim,došlo je do selidbe. Moje,u njegov komšiluk...I Markov. I tako sam ja počela opet da dolazim kod njega. Jednom prilikom sam Dušanu prokomentarisala:"Kako mene ovaj Marko ne podnosi,neću uopšte da idem sa njim" A onda sam čula...- Marko,voliš li ti Andjelu? Bila sam zaprepašćena,došlo mi je da udavim svog voljenog brata! A onda je on odgovorio - Volim,naravno. A onda je meni uslijedilo pitanje,da li ja volim Marka...- Najviše. Od tad nam je odnos bio koliko toliko ok,razgovarali smo. Onda su slijedjeli praznici a sa njima i okupljanja,Dušanov rodjendan,pa Nova Godina,Božić... Svima je bilo čudno to sto Marko igra sa mnom. Svi su nas gledali nekim 'osudjenickim' pogledom. Nije nam bilo stalo. Imali smo neki čudan osmjeh. I tako smo plesali cijelu noc... ali nije tu bilo ničeg. Bar ne za ostale. Mada sam i ja sama vjerovala u to. Nova Godina ,2 dana posle... Kako se ponašati? Kakvo je njemu mišljenje? Da li uopšte doći? Šta obući? ...I ponavlja se isto sa rodjendana. Pita me da plešemo... Opet nas svi gledaju. I opet ništa nije bilo. Posle je svako otišao svojoj kući i to je bilo to. Ja sam mladja sestra njegovog druga,a on je mog brata najbolji drug. Medjutim,broj koji sam mislila da nije imao,ipak jeste. Ujutro me dočekala poruka. Tako je počelo nase dopisivanje i ono kad MRŽNJA prerasta u LJUBAV. I posle Nove Godine je bilo okupljanja,tako da je i tamo bio naš prvi poljubac.. I pjesma "Ako trazis nekoga" ... Godinu dana traje naša ljubav koja nije prestala i nece prestati. Za tih godinu dana nijednu uvredu,razočarenje nisam dobila. Toliko razumijevanja i toliko pružene ljubavi nisam ni zamisljala da ću imati.. bar ne od njega. :) Stariji jeste,ali niko i ništa mi ne znači kao on,i nijedna osoba neće imati toliko povjerenja od mene,kao ON. Najposebnije bice koje sam ikad upoznala. Ko bi rekao,isti onaj Marko koji me je uvjek nervirao i kvario mi raspolozenje. "A onda je meni uslijedilo pitanje,da li ja volim Marka...- Najviše. " Ni pomislila nisam da će stvarno biti tako.:)